Ugradnja drvenih podnih obloga (parketa) u objektima sa instaliranim podnim grijanjem još uvijek sa sobom nosi određenu dozu nesigurnosti kako kod izvođača i korisnika tako i kod projektanata. Opšte su poznate karakteristike podnog grijanja koje zahtijevaju da ugrađeni materijali budu dobri toplotni provodnici (npr. Kamen, keramičke pločice i sl.) kako bi relativno niska radna temperature sistema grijanja efikasno bila prenešena u životni prostor.
Drvo spade u grupu materijala koji imaju slabiju toplinsku provodljivost. Pored slabije toplinske provodljivosti, drvo je karakteristično i po svojim higroskopskim osobinama (vlažnost) koje usljed temperaturnih varijacija u kombinaciji sa promjenjljivom vlažnošću sredine mjenja svoj oblik i dimenzije (bubrenje i rasušivanje). U uslovima kada je drvo podna obloga iznad podnog grijanja, gore navedene osobine drveta mogu da dovedu do deformacija poda (parketa) u vidu pojave pukotina, šipila ili bubrenja i širenja. Zbog ovoga je opravdano prisutna bojazan pri odabiru parketa kao podne obloge za objekte sa podnim grijanjem. Dosadašnja praksa i stručna literature naprotiv pokazuju da je uz pravilnu ugradnju i poštovanje tehničkih specifikacija parket kao podna obloga izrazito zahvalna i nadasve kompatabilna podna obloga sa sistemom podnog grijanja. U nastavku vam donosimo osnovne smjernice za odabir i ugradnju parketa.
ODABIR PARKETA
Pri odabiru
prikladnog parketa, potrebno je imati na umu sljedeće tehničke karakteristike
materijala i samog prostora u koji se ugrađuje.
1.
TOPLINSKA PROVODLJIVOST
Toplinska provodljivost predstavlja sposobnost materijala da što
efikasnije (uz što manje gubitke i u što kraćem vremenskom intervalu) provede
toplotnu energiju. Materijali sa većom provodljivošću (manjim koeficijentom
otpora) su prihvatljiviji kao podna obloga za sistem podnog grijanja. Ovo
svojstvo korištenog materijala je veoma bitno kod podnog grijanja s obzirom na
relativno nisku radnu temperature grijanja (<29oC) u odnosu na
klasično grijanje gdje je radna temperature penje i do 90 oC. Iz
navedenog je jasno da se predaja toplotne energije između sistema podnog
grijanja i prostorije mora desiti uz minimalne gubitke i u što kraćem period.
Iz tog razloga pri odabiru vrste parketa potrebno je da vodimo računa o vrsti
drveta, debljini parketa i načinu izrade. Za optimalan prenos toplinske
energije između sistema i prostorije, maksimalni dozvoljeni koeficijent otpora
prolaska toplote iznosi 0,15 m2 K/W. U tabeli su predstavljeni koeficijenti za
pojedine vrste parketa.
Tablica koeficijenta
otpora prolasku toplote za različite vrste parketa
2.
HIGROSKOPSKA SVOJSTVA
Sposobnost drveta da primi i otpusti vodu pri tome mjenjajući svoje
morfološke karakteristike (Bubrenje, skupljanje) predstavlja jedan od glavnih
problema sa kojim se možemo susresti prilikom ugradnje parketa na sistemu
podnog grijanja. Ukoliko se sama ugradnja parketa ne obavi po jasno definisanim
pravilima može nastati velika šteta kao rezultat nestručne ugradnje. Potrebno
je imati u vidu da drvo (u ovom slučaju parket) u zavisnosti od kombinacije
fizičkih uvjeta sredine (vlažnost i temperatura) može absorbirati vodu u
uvjetima povećane vlažnosti i nabubriti, ili u uvjetima smanjene vlažnosti i povećane
temperature doći do isušivanja. Ugradnjom vlažnog parketa pri uključivanju
grijanja doći će do njegovog isušivanja i pojave pukotina i šupljina, dok će
ugradnjom presuhog parketa pri povećanju vlažnosti doći do njegovog bubrenja i
izdizanja. Da bi smo izbjegli ove moguće problem, potrebno je da se ugradnja
izvrši pri optimalnim propisanim uvjetima, kako za sam parket tako i za podlogu
(estrih).
3.
PREPORUČENI TIPOVI PARKETA
Preporučeni parketi za ugradnju su dvoslojni i troslojni parketi.
Masivni podovi se ne preporučuju zbog mogućnosti rasušivanja poda.
NAČIN UGRADNJE
- Betonska glazura mora biti stručno izrađena u skladu sa standardima i uputstvima proizvođača. Površina mora biti ravna, glatka, čista i čvrsta. Glazura mora biti kompaktna, suha i bez pukotina. Cijevi u kojima je topla voda moraju biti položene bar 35 mm ispod površine glazure, da bi se toplina ravnomjerno rasporedila. U slučaju da cijevi nisu na dovoljnoj dubini, na drvenoj podnoj oblozi može doći do pojava procjepa ili fuga.
- Najviša dozvoljena vlažnost estriha na koji se polaže podna obloga:
cementni 1,8%
anhidridni 0,3%.
- Za mirovanje i sušenje betonske glazure propisan je rok od 21 dan (za anhidridne estrihe 7 dana).
- Nakon perioda mirovanja i sušenja betosnke glazure počinje se sa uključivanjem sistema grijanja po sljedećem rasporedu bez vremenskog prekida.
- Mjerenje stupnja vlažnosti vrši se po CM metodi. U trenutku kada sadržaj vlage u glazuri odgovara uvjetima za polaganje podnih obloga od drveta, može se početi sa polaganjem. U suprotnom, nastavlja se sa sušenjem na 40 oC, sve dok se ne dostignu željeni dozvoljeni parametri. U toku sušenja neophodno je prostor vjetriti (bez propuha).
-Prije polaganja podne obloge temperatura se postepeno smanjuje, 2-3 dana prije početka polaganja sistem se ugasi, odnosno u prostoriji se održava temperaturua od 18 oC.
- 3-5 dana nakon polaganja podne obloge, podno grijanje se ponovo uključuje i temperatura se postepeno podiže do željenog nivoa.
- Temperatura površine estriha na koji je položena podna obloga ne smije prelaziti 25oC. Optimalna vlažnost je od 50 do 60%.
- Ljepilo za parket mora biti deklarirano kao "podobno za ugradnju parketa na podno grijanje".
Parket-Sve što trebate znati